• A
  • A
  • A
  • A
  • A
  • A
  • A
  • A
  • A
  • A
  • A
  • A
  • A

Kalendar

LIPANJ 2017.
PUSČPSN
6
1921
2729  
       

Program



UTORAK 18.04.2017. • VRATA 20:00 • POČETAK 20:30

KUM - KAZALIŠTE U MOČVARI & ZAČARANA MOČVARA PREDSTAVLJAJU


upad: 0 KN



Kazalište i glazba oduvijek su išli ruku pod ruku kao neraskidivi partneri. Jedna takva magična veza dogodit će se i večeras kada se u jedno spoje programi Začarane Močvare i KUM-a (Kazalište u Močvari). Povod ovoj nadasve ugodnoj simbiozi isprepletenost je kazalištaraca koji stoje iza projekta Ionescove lekcije i benda Ča bo bo, ča na na koji imaju preklapajući faktor u zajedničkoj članici/pjevačici Teni. A kako proljetnim spajanjima često dobijemo dražesne plodove, dođite pogledati ovaj nježni spoj "začaranog kuma". :D

KONCERT:
ČE BO BO, ČE NA NA (Rijeka/Varaždin)

Če bo bo, če na na! je peteročlani bend iz Rijeke i Varaždina koji svira vlastite prepjeve tradicionalnih napjeva iz Hrvatske (međimurske, podravske), Makedonije, Srbije, romske tradicionalne napjeve i Bosne (sevdalinke). Bend djeluje tek godinu dana svirajući na ulicama i uličnim festivalima (Špancirfest) ali sve češće imaju zapažene nastupe u klubovima diljem Hrvatske (Rijeka, Zagreb, Rab, Silba), Bosne (Sarajevo) i Srbije (Novi Sad, Beograd). Osim djelovanja u Če bo bo, če na na, njegovi članovi su angažirani u promidžbi etno glazbe u raznim projektima (Veja) te psychodelic i experimental rock (Wuná).

PREDSTAVA:
EUGENE IONESCO "INSTRUKCIJA"

Predstava "Instrukcija" rađena je prema originalnom tekstu francuskog pisca i autora Eugena Ionesca. Riječ je o komičnoj drami s tri lika. U igri su stari profesor (70 godina), učenica (18 godina) te služavka (60 godina). Apsurdno djelo grotesknog karaktera s elementima nasilja, kako intelektualnog tako i doslovnog tj. fizičkog. Starom i bezazlenom profesoru na instrukciju dolazi mlada učenica koja sprema doktorat iz prirodnih i humanističkih znanosti (apsurd?) i koja je željna znanja. Ispočetka sve djeluje vrlo pozitivno, simpatično i veselo, a kada profesor shvati da učenica ne zna osnove matematike (zbrajanje dva broja), situacija se naglo preokreće.

Profesor opterećuje učenicu sa sve većim činjenicama i nebitnim podacima, što nju dovodi do potpune tuposti. Sve to vodi do intelektualnog nasilja. On postaje sve nervozniji i agresivniji (promjena početnog stanja), a ona sve više zbunjena, slomljena i omamljena. Profesor to ne može to više trpjeti i izvršava konačan čin ubojstva učenice (četrdeseto ubojstvo taj dan). Na kraju se sam sebi čudi što je učinio i pokaje se, no prekasno. Ne smijemo zaboraviti i lik sluškinje koja svako malo upada u radnju s upozorenjem na nešto što će se dogoditi u budućnosti (ubojstvo, kao i prije), ali učenica ništa ne razumije. Nakon ubojstva slijedi svađa profesora i služavke, ali se na kraju pomire i izglade situaciju te se pobrinu oko leša učenice (stavljena na kup s prethodnima).

Zašto taj tekst?
Riječ je o komadu koji se rijetko izvodi, a njegov sadržaj i tekst nam itekako progovara o današnjem svijetu i njegovoj problematici. Naravno da se najveći naglasak stavlja protiv današnjeg sistema obrazovanja i nasilja. Možemo reći da je djelo svevremensko te da je Ionesco u prošlom stoljeću kada je to napisao dobro pretpostavio daljnji razvoj sistema znanja, informacija tj. općenito obrazovanja. Kada se prevede na današnji moderan jezik, sve nam je kristalno jasno. Riječ je o problematici školstva gdje nas profesori uče nebitnim informacijama i detaljima, a izostavljaju osnove. Pri tome učenici pokušavaju savladati nametnuto, a time gube osnovno i bitno.

Također se da iščitati odnos stari profesor – učenica koji je danas vrlo čest (pedofilija). U ponekim dijelovima na vrlo apstraktan način to prikazuje i time se izaziva šok. Toliko je komično, groteskno, sarkastično da je mračno, bolno i jezovito. Upravo to i je današnji moderni svijet. Tehnologija nas je toliko preuzela da je preokrenula sve u svoju korist te time prouzrokovala sukobe različitih interesa. U ovom slučaju profesora i učenice. Dakle njihova priča se može prenijeti za sva razdoblja i sve naraštaje. Osjećaj gledanja predstave treba biti klaustrofobično groteskan s mračno – čudnim elementima apsurda.

Ispitna predstava dvoje studenata treće godine preddiplomskog studija glume i medija u Rijeci. Riječ je o završnoj ispitnoj diplomskoj predstavi. Predstava se izvodi u malom, intimnom prostoru s vrlo neugodnom i pomalo zastrašujućom atmosferom. Također vlada vrlo neugodan miris (miris ustajalog zelja ili miris neoprane robe). Publika je smještena u tom skućenom prostoru oko glumaca (svugdje sa strana). Riječ je o dnevnom boravku profesora (samo njemu ugodan prostor) u kojemu se nalazi mnoštvo rekvizite i scenografije koja više služi kao vizualni efekt nego koristan dio radnje. Tu je puno regala, ormarića, lampi, svijećnjaka, knjiga, papira i sl. U službi radnje služe glavni rekviziti, a to su školski stol i dvije udobne i poveće stolice, tanjuri, lonci, olovke i bilježnice. Puno je igre s bespredmetnom radnjom (profesor crta po zraku brojeve, crte i sl.). Dakle lišeni smo rekvizita i prepušteni našim tijelima da gledateljima objasne situaciju. Radnja se u prvom dijelu komada odvija za stolom bez da se itko od glumaca digne sa svojih stolica. U drugom dijelu komada, profesor ustaje, a učenica cijelo vrijeme koristi stol kao predmet oko kojeg se uvija, razvlači i iskorištava ga u maksimalnom smislu. Nismo željeli prikazati komad prvoloptaški niti onako kako se to od nas očekuje, tako da je sve rađeno vrlo precizno s drugačijim rješenjima nego se to očekuje od ovog komada. Scena ubojstva je prikazana na vrlo neklasičan način. Trajanje predstave je 65 minuta. U predstavi se koristi glazba skladatelja Beethovena, riječ je o skladbi Silence (trajanje deset minuta) koja svira pri ulasku publike kao i pri početku radnje. Mnoštvo je repetitivnih stvari koje su svaki put napravljene s malim izmjenama. Vlada puno igre govorom, pauzama i ritmom. Forma je ta koja preuzima ulogu i koja nas uvodi u sam ritam priče. Kasnije do izražaja dolaze i emocije. Korišteno je mnoštvo detalja u ritmu (bojanje određenih slogova, riječi, recitiranje, pjevušenje, brzo/sporo izgovaranje i sl.). Riječ je o dinamično pasivnoj predstavi vrlo šokantnog karaktera.

Autorski tim:
Uloge i režija: Lovro Ivanković (Profesor)
Tena – Antonija Torjanac (Učenica)
Mentor: Rade Šerbedžija
Kostimografija i scenografija: Autorski tim
Glazba: Lovro Ivanković i Tena – Antonija Torjanac
Plakat: Dorijan Šikić
Oblikovanje svjetla i tona: Emir Mulalić
Premijera 15.5.2016., podrum Filodrammatice

Vokal: Tena - Antonija Torjanac
Gitara: Elvis Devčić
Bas, kontrabas: Sebastijan Demark
Djembe: Dorijan Šikić
Kahon, tarabuka, hang drum: Aleksandar Puača 

Više na Facebooku